Žarko Piljak Freelance Fotograf - Site o fotografiji i portfolio radova

Vjerujem da mnogi  reagiraju kad vide dobru fotku i pitaju se, zašto ja ne mogu napraviti takvu?
Za nastajanje dobre fotke potrebno je nekoliko faktora:

• Fotoaparat
• Osnovna znanja o principu nastajanja fotografije
• Nešto sreće
• Nešto smisla (Dobro oko)
• Nešto upornosti

Najključniji faktor za svaku fotografiju je svjetlo. Što je svjetlo bolje, to je vjerojatnost da će fotografija biti dobra, veća.

U dobro osvijetljenom prostoru ili vani nije prevelik problem napraviti dobru fotorafiju, problemi nastaju kad svjetla nema dovoljno da bi aparat zabilježio  scenu koju fotografiramo (koncerti, mrak itd. )

Fotoaparat bilježi fotografiju na film (analogni aparati) ili senzor (digitalni aparati).

Kompaktni aparati naročito, a i napredniji SLR aparati imaju unaprijed definirane modove (portret, snijeg, oblačno, sport…) u kojima su najčešće dobro podešeni parametri, o nekad ih treba  ukoliko postoji mogućnost  na aparatu ručno prilagoditi.

3 su osnovna parametra koja utječu na tehničku kvalitetu  fotografije

1. Otvor blende – recimo da je to rupa na objektivu kroz koju prolazi svjetlost. Što je ta rupa veća, u istoj vremenskoj jedinici ući će više svjetla i bolje će se osvijetliti film/senzor. Otvor blende se označava sa F brojem.. Što je on manji, možemo reći da je objektiv svjetlosno jači, odnosno propušta više svjetla, odnosno tvori “veću rupu”. Ono što početnike zbunjuje je da se na objektivima označava najveća blenda (npr 2,8) kada aparat propušta najviše svjetlosti, što ne znači da se ta blenda ne može pritvoriti na recimo f16 ili manje.

O jednoj drugoj funkciji otvora blende ćemo u nekom drugom postu, ali u jednoj rečenici o tome ovisi  DOF (Depth of field) ili ono lijepo zamućenje pozadine, odnosno  oštrina fotografije

2. Vrijeme ekspozicije – odnosno vrijeme otvora zatvarača. Senzor/film su pokriveni zatvaračem. koji se u trenutku okidanja slike podigne i tako propusti svjetlost. Ako je vrijeme osvjeljenje kratko (npr. 1/500 sec) slika će najčešće biti oštra, ako je dugo  ½ sekunde ili duže… aparat će uhvatiti sva pomicanja u kadru i to će se reflektirati  uglavnom mutnom slikom.

3. Osjetljivost filma – kod analognih filmova osjetljivost se mjeri u AS-ima, a kod digitalnih  se to naziva ISO. Princip je jednostavan: što je postavljen veći ISO, senzor/film su osjetljiviji na svjetlost i fotograf će lakše zabilježiti  svjetlosne podatke koji reflektiraju fotografiju. Treba biti oprezan da se ne pretjera jer to ima  svoje druge reperkusije (digitalni šum itd. )

Kombinacijom ta 3 parametra može se itekako  kontrolirati nastajanje fotografije. Naravno, ukoliko  je kontrola tih parametara moguća na aparatu, što je kod kompaktnih aparata rjeđi slučaj, a mogućnosti se povećavaju  kako raste i klasa aparata.

Vrlo slični rezultati (ne isti) mogu se dobiti raznim kombinacijama ta 3 osnovna parametra: npr. ISO 100, F4, 1/200….. gruba alternativna logika (bez računanja, jer mi se ne daJ) je da će se ista fotografija dobiti sa ISO 200, F4 i 1/400 brzine zatvarača à znači duplo veća osjetljivost , a duplo KRAĆE vrijeme otvora blende dati će isti rezultat.

Naravno, da bi se poboljšala fotografija i ovladalo kontrolom aparata i svjetlosti potrebno je puno  eksperimentiranja s postavkama, a preduvjet za to je da imate volju poboljšati svoju fotografiju, da znate čemu one služe i kako uopće nastaje fotografija.